HRVATSKI
ENGLESKI
Zagreb, 13. ožujka 2021. - U Zagrebu je u petak (12. ožujka) u večernjim satima preminuo legendarni hrvatski vaterpolski olimpijac Ivo Trumbić. Osvajač je zlatne i srebrne olimpijske medalje, zaslužnik za kojeg se našlo mjesto i u Kući slavnih vodenih sportova u SAD-u.
Ivo Trumbić rođen je 2. travnja 1935. godine u Splitu, gdje je 1946. počeo igrati vaterpolo. U početku je bio vratar, a kasnije sjajan igrač. Sa splitskim je Jadranom bio prvak Jugoslavije 1953. godine kao pričuvni vratar, a zatim kao igrač 1957. i 1960. godine.
Godine 1960. Ivo Trumbić napušta rodni grad, odlazi u Zagreb i postaje vaterpolist Mladosti. Sa "žapcima sa Save" osvojio je titule prvaka Jugoslavije 1962., 1967. i 1969. godine. S istim klubom osvojio je i Zimsko prvenstvo Jugoslavije 1962. i 1964. godine. S Mladosti je triput bio prvak Europe - 1967., 1968. i 1969. godine.
U razdoblju od 1961. do 1969. godine za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 152 utakmice. Njegova trofejna kolekcija puna je reprezentativnih medalja. Srebrnu medalju osvojio je na Olimpijskim igrama 1964. godine u Tokiju, a zlatnu četiri godine kasnije, 1968. u Meksiku. Srebrnu medalju osvojio je na Europskom prvenstvu 1962. godine u Leipzigu, a broncu četiri godine kasnije, 1966. na istom natjecanju u Utrechtu. Na Mediteranskim igrama u Napulju 1963. bio je dio momčadi koja je osvojila srebro, a četiri godine kasnije, 1967. u Tunisu zlato.
Trenersku karijeru počeo je u zagrebačkoj Mladosti, u kojoj je od 1966. do 1969. bio igrač i trener. Iz tog razdoblja osvojena su dva prvenstva Jugoslavije i tri titule prvaka Europe. Godine 1971. bio je prvak s grčkim Olympiacosom, a 1976. godine je kao izbornik reprezentacije Nizozemske osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Montrealu.
S dubrovačkim Jugom bio je 1981. i 1982. godine državni prvak i pobjednik kupa. Sa Sysleyjem Pescarom je 1986. osvojio talijanski vaterpolski kup, a godinu dana kasnije, 1987. godine, ostvario je pravi pothvat osvojivši prvenstvo i kup Italije, europski kup prvaka i europski Superkup. Osvojio je u jednoj sezoni sve što se u klupskom vaterpolu moglo osvojiti. Zbilja jedinstven slučaj.
Nizozemsku reprezentaciju Ivo Trumbić vodio je od 1974. do 1980. godine. S njima je, kao što je navedeno, osvojio treće mjesto na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu i šesto mjesto na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi, a vodio ih je i na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni, gdje su bili osmi.
Reprezentaciju Jugoslavije vodio je na Svjetskom prvenstvu 1982., a s grčkom je reprezentacijom bio na Europskom prvenstvu 1985. godine.
U sportu se nikada ne smije plakati. Treba se boriti do zadnje sekunde, do pobjede. To je bilo životno i sportsko geslo Ive Trumbića, čiji je život - vaterpolo, protkan pobjedama i trofejima u bogatoj igračkoj i trenerskoj karijeri, o kojoj je govorio: „Rođen sam u Splitu, 50 metara od mora, danas je to Vila Dalmacija, a nekada je bio Pansion Šiller. I kad kreneš prema Gradu, uvijek dođeš na Jadrana. Svi mi klinci iz kvarta bili smo skloni moru i vaterpolu. Tada se igralo još u morskoj vodi. Počeo sam s 12 godina, bilo je to 1947. godine. I to kao vratar. Kasnije, kad sam naučio malo više vaterpola, prešao sam među igrače, nisam mogao 'stajati' na mjestu. A često sam na trening odlazio od kuće plivajući. Nakon završene gimnazije u Splitu, došao sam na studij u Zagreb i postao vaterpolist Mladosti. Bili su vječno drugi, a kada sam došao, stigli su i naslovi. Posebno pamtim prvi europski trofej, Kup prvaka 1967. godine. U prvoj finalnoj utakmici u Zagrebu pobijedili smo 8-6, a mene je udario rumunjski igrač tako da mi je stradao bubnjić. Operacija je trajala tri sata, ali sljedeći tjedan sam na vlastitu odgovornost, sa specijalnim štitnikom za uho, igrao u uzvratu u Bukureštu. Završilo je 4-4, ništa nisam čuo, samo je šumjelo u uhu. Gledao sam u igrače i u sudačku zastavicu da bih mogao pratiti igru. Prvi put postali smo klupski prvaci Europe. Tada se putovalo vlakom, a na zagrebačkom kolodvoru dočekalo nas je 20 tisuća ljudi.“
U posebnom pamćenju mu je ostala i zlatna medalja iz Meksika 1968. godine, kada je bio kapetan momčadi. U finalu je s 13-11 pobijeđen Sovjetski Savez. Te godine Trumbić je proglašen najboljim vaterpolistom svijeta, a s Ozrenom Bonačićem činio je najbolji bekovski par.
Ivo Trumbić je diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. U Nizozemskoj je izdao četiri stručne vaterpolske knjige koje su prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Pokretač je brojnih vaterpolskih škola i predavač na mnogim stručnim seminarima diljem Europe. Trumbićeva supruga Seka Baždar bila je odbojkaška reprezentativka.
Godine 2012. Hrvatski olimpijski odbor dodijelio mu je Trofej Matija Ljubek za životno djelo, a 2020. dobio je i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar za životno djelo.
Primljen je u Kuću slavnih vodenih sportova u američkom Fort Lauderdaleu 2015. godine. (jg)
Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop uputili su izraze duboke sućuti obitelji preminulog olimpijca:
Poštovana obitelji Trumbić,
hrvatski sport, a posebno hrvatski olimpizam, ostao je bez vaterpolskog velikana, igračke i trenerske legende i nadasve vrhunskog čovjeka. Svojim sjajnim ostvarenjima, kao i sportsko-pedagoškim umijećem, utisnuo je neizbrisiv pečat jednom vremenu. U trenucima nenadoknadiva gubitka primite izraze najdublje sućuti u osobno ime i u ime cjelokupne hrvatske olimpijske obitelji!
