Zagreb, 1. ožujka 2021. - Nakon kratke i teške bolesti noćas je u zagrebačkoj bolnici Merkur u 65. godini preminuo legendarni hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik Zlatko Kranjčar, jedan od rijetkih koji je bio i igrač i trener hrvatske reprezentacije.
Rođen je u Zagrebu 15. studenoga 1956. godine. Nogometnu karijeru započeo je u pionirima zagrebačkog Dinama 1966. godine. Dres seniorske momčadi Modrih iz Maksimira nosio je od 1973. do 1983. godine. U tom razdoblju osvojio je prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1981./82. te Kup u sezonama 1980./81. i 1982./83. Svestran napadač, efikasan, dobar tehničar odličnog pregleda igre, brz, dribler s velikim smislom za momčadsku igru. Za Dinamo je odigrao 556 utakmica i postigao 256 pogodaka.
Godine 1983. godine postao je član momčadi Rapida iz Beča, s kojom je osvojio prvenstvo Austrije 1987. i 1988. godine te kup Austrije 1984., 1985. i 1987. godine. S istom momčadi 1985. godine nastupio je u finalu Kupa pobjednika kupova. Dres Rapida nosio je do 1990. godine, a potom je ostao u Austriji i zaigrao za St. Poelten (1991. godine).
U razdoblju od 1977. do 1983. godine odigrao je kao nogometaš Dinama 11 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i postigao 3 pogotka. Debitirao je u Bogoti 30. siječnja 1977. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Kolumbije (1-0) ušavši u igru u 60. minuti utakmice umjesto Vladimira Petrovića. Od dresa bivše države oprostio se u Zagrebu 12. studenoga 1983. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Francuske (0-0), izašavši u 64. minuti.
Kao igrač St. Poeltena odigrao je za hrvatsku reprezentaciju 1990. godine dvije utakmice, prvu povijesnu prijateljsku protiv reprezentacije SAD-a u Zagrebu 17. listopada (2-1) te drugu i posljednju, također prijateljsku, protiv repreze-ntacije Rumunjske u Rijeci 22. prosinca 1990. godine (2-0). Bio je kapetan reprezentacije na obje utakmice, postavši prvi kapetan hrvatskih nogometaša u povijesti nakon uspostave državne samostalnosti.
Po završetku uspješne igračke karijere, posvetio se trenerskom pozivu nastavivši rad jednakom kvalitetom. Trenersku karijeru započeo je u momčadi Wienerfeld iz Beča 1991. godine. Uslijedio je trenerski angažman u prvoligašu Austriji iz Klagenfurta (od 1991. do 1992. godine). U Hrvatsku se vratio 1992. godine te preuzeo treniranje Segeste iz Siska, koju je vodio do 1994. godine. Zagrebačku Croatiju (Dinamo) trenirao je od 1994. do 1996. godine, osvojivši dvostruku krunu (prvenstvo i kup) u sezoni 1995./96. Nakon Croatije slijedi VÖEST iz Linza u Austriji 1996. i 1997. godine, kada preuzima Slaven iz Koprivnice, a nedugo zatim ponovno Segestu iz Siska. Bio je trener Samobora od jeseni 1997. do veljače 1998. godine. Vratio se opet u Maksimir i vodio Croatiju od 1998. do 1999. godine. U sezoni 1997./98. ponovno je osvojio dvostruku krunu te s klubom nastupio u Ligi prvaka.
Od 1999. do 2000. godine trenirao je El Masry iz Port Saida u Egiptu. Potom je profesionalni put nastavio blizu domovine, kao trener Mure iz Murske Sobote u Sloveniji 2000. godine. Već iduće godine bio je na klupi Marsonije iz Slavonskog Broda. Ostao je voditi domaće klubove: NK Zagreb u sezoni 2001./02., osvojivši njegovu prvu titulu državnog prvaka u povijesti, Rijeku u sezoni 2002./03. i ponovno NK Zagreb od 2003. do 2004. godine.
Bio je izbornik hrvatske A reprezentacije od 2004. do 2006. godine i odveo ju je na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj. Kormilo hrvatske reprezentacije napustio je 2006. godine i postao trener Croatije iz Sesveta. Iste godine trenirao je momčad Al-Shaab iz Ujedinjenih Arapskih Emirata vrativši se ponovno trenerskom vodstvu Croatije iz Sesveta 2009. godine. U bogat trenerski životopis ulaze mu još i klubovi DAC 1904 Dunajska Streda (Slovačka) i Persepolis iz Teherana (Iran). Bio je izbornik nogometne reprezentacije Crne Gore od 2010. do 2011. godine. Potom je preuzeo iranski Sepehan Isfahan, s kojim je osvojio prvenstvo Irana u sezoni 2011./12.
Zlatko Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar 2005. godine za izuzetan doprinos hrvatskom sportu, poglavito nogometu.
Pojedinosti o komemoraciji i posljednjem ispraćaju legendarnog Cice bit će objavljene naknadno. (hoo/jg)
Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop uputili su brzojav sućuti obitelji Kranjčar:
Poštovana obitelji Kranjčar,
draga Elvira, Lana i Niko,
duboko smo iznenađeni i rastuženi viješću o Cicinu preranom odlasku. Pamtit ćemo ga kao izvrsnog nogometaša, ikonu slavne Dinamove generacije iz 80-ih godina, i kao prvog kapetana nogometne reprezentacije u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Pamtit ćemo ga i kao iznimnog trenera, nacionalnog izbornika, a nadasve kao velikog čovjeka. U ime hrvatske olimpijske obitelji i osobno ime primite izraze nadublje sućuti!