Dubrovnik,1. veljače 2021. - Noćas nas je u Dubrovniku, napustio Đuro Savinović, ponajbolji, ako ne i najbolji Jugov igrač svih vremena. Krasila ga je kreativnost, sjajno predviđanje situacije te šut koji je doveo do savršenstva. Začetnik je šuta sa zadrškom. To mu je tijekom čitave karijere bilo najjače oružje. Đuro Savinović je mogao igrati beka, a mogao je i centra. Jednom riječju bio je vrhunski igrač. Djelovao je tromo, sporo, ali tko je tako mislio, gadno se prevario. Eksplodirao bi za trenutak i iz prividne tromosti za sekundu bi bio u petoj brzini.

Đuro Savinović, rođen je u Dubrovniku 1. ožujka 1950. godine. Čitavu karijeru je proveo u Jugu. Nastupio za reprezentaciju Jugoslavije 156 puta. igrao na dva Svjetska prvenstva, 1973. godine u Beogradu gdje je osvojio brončanu medalju i 1975. godine u Kaliju. Na Europskom prvenstvu u Beču 1974. godine također je osvojio brončanu medalju. Srebro je osvojio na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru. Sudionik je Olimpijskih igara 1976.  u Montrealu, gdje je bio dio momčadi koja je osvojila peto mjesto. Kao igrač s Jugom je osvojio dva naslova prvaka Jugoslavije, i to 1980. i 1981. godine, jedan Kup Jugoslavije 1981. godine, te Kup prvaka Europe 1980. godine. Trener Juga bio je od 1983. do 1989. godine, a momčad je vodio  do naslova prvaka Jugoslavije 1983. i 1985. godine, jednog naslova u Kupu Jugoslavije 1983. Vrijedi spomenuti kako je dva puta doveo Jug do finala Kupa pobjednika kupova Europe 1984. i 1987. godine.

Nakon odlaska iz Juga tri godine je bio trener Salerna u Italiji, a potom godinu dana Las Palmasa u Španjolskoj, pet godina je proveo u Marseilleu u Francuskoj, te na kraju svoje trenerske karijere godinu dana u Bellevueu. Povukao se u ljeto 2000. i preselio na tribine...

Savinović je imao sjajan osjećaj za pogodak. Miran. Tih. Povučen. Bio je idol generaciji Veselina Đuhe, Gorana Sukna i Bože Vuletića. Neizostavni član seniorske reprezentacije. Kao igrač je bio trener u vodi. Svojim savjetima je pomagao mlađima, on i Luko Vezilić su itekako doprinijeli da većina članova nove generacije izraste u velike igrače.

Savinović je počeo trenirati vaterpolo u Jugu 1962. godine. Za prvu momčad je zaigrao tri godine kasnije. Debi je imao protiv KPK u Drugoj ligi. Svoje prve dvije sezone proveo je u drugoligaškoj konkurenciji, bile su to jedine dvije sezone u povijesti Juga u nižem rangu, a 15 godina poslije slavio je naslov prvaka Europe. Prethodilo je tome osvajanje naslova prvaka Jugoslavije, naslova kojeg je Jug čekao punih 29 godina.

- Takvo što ne zaboravlja - rekao je jednom prilikom Savinović prisjećajući se 7. prosinca 1980. godine, kada je osvojen prvi europski trofej u povijesti kluba, naslov prvaka Europe. Kao kapetan Juga Savinović je te večeri prvi podigao pokal prvaka Europe iz ruku tadašnjeg čelnika FINA-e.

 - Zadnja utakmica turnira, mi ili Vasas. Tko pobijedi, taj je prvak Europe, a Vasas je u tom trenutku branio naslov. Za mene, najbolja momčad u Europi. Igrali su za njih Farago, Csapo, Budavari, Kenjez..., a to su bili igrači svjetske klase, i danas ponajbolji igrači svijeta svih vremena. Milovan Tomić je bio na golu, jer je Vezilić bio ozlijeđen. Dubravko Staničić, Đuho, Dabrović, Sukno... Sad se više i ne sjećam tko je bio u prvih sedam. Mislim Tomić, Boško Lozica, Sukno, Đuho, Božo Vuletić, ja i Dabrović ili Luko Vuletić…. Ma, tada je u zapisniku bilo jedanaest igrača, a ne trinaest kao danas. Je li tko počeo ili ne, svi su igrali, dali svoj doprinos, a kad već pitate za sedmoricu, mislim kako je ovo što sam spomenuo sastav koji je počinjao utakmice, kada je Jug prvi puta postao prvak Europe - istaknuo je jednom prigodom Savinović.

Pojedinosti oko posljednjeg ispraćaja Đure Savinovića bit će objavljene naknadno.(jg)

 

Hrvatski olimpijski odbor izražava duboku sućut članovima obitelji, rodbini i prijateljima pokojnog vaterpolskog velikana Đure Savinovića!