Hrvatski olimpijski odbor

Zagreb, 8. prosinca 2020. - U 78. godini života u nedjelju je u Beogradu od posljedica bolesti Covid-19 preminuo olimpijac Dejan Dabović, koji je na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu nastupio kao član Primorja iz Rijeke.

Dejan Dabović rođen je 3. kolovoza 1943. godine u Herceg Novom. Vaterpolske karijeru započeo je u momčadi Jadrana iz Herceg Novog. Kada je u rodnom Herceg Novom i matičnom klubu savladao sve tajne vaterpola, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća otisnuo se u beogradski Partizan, u kojemu je igrao do 1972. godine. S momčadi Partizana Dabović je osvojio titule prvaka Europe 1964., 1966., 1967. i 1971. godine.

U kapici Partizana bio je i dio momčadi koja je postala prvak Jugoslavije 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1970. i 1972. godine.

Životni puta Dejana Dabovića odveo ga je 1972. godine u riječko Primorje, gdje je igrao do kraja karijere 1979. godine. Iste 1979. godine Dejan Dabović je s Primorjem osvojio Kup Jugoslavije. Kratko vrijeme igrao je za Solaris iz Šibenika.

Svakako najveći uspjeh u karijeri Dejan Dabović ostvario je 1968. godine na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu, gdje je bio dio reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila zlatnu olimpijske medalju. Kako je sam govorio, na tim igrama dodirnuo je zvijezde: - Sjećam se da meksički novinari nisu vjerovali da u Jugoslaviji imamo samo dva mala bazena. Zato je u jednim njihovim novinama osvanuo naslov 'Jugoslaveni iz kade osvojili Olimp'. Istina, tada se više oslanjalo na talent, inat, a danas je više rad, upornost, želja, volja. 

Kada smo kod olimpijskih igara, spomenimo i to da je Dejan Dabović nastupio i na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu, ali ovog puta kao igrač Primorja iz Rijeke. Nastupom na ovim igrama Dabović se svrstao u skupinu hrvatskih olimpijaca.

Za istaknuti je da je Dejan Dabović za reprezentaciju Jugoslavije osvajao medalje i na Mediteranskim igrama - zlatnu medalju 1971. godine u Izmiru i srebrnu 1975. u Alžiru.

Nakon završetka igračke karijere u Primorju 1979. godine, odmah je nastavio onu, kažu mnogo težu - trenersku. S ponosom je govorio da je „isklesao“ hrvatske nositelje zlatnih olimpijskih medalja - Igora Hinića, Samira Barača i srebrnog Damira Glavana. Sidro s Kantride, kako je sam kazao, digao je 1991. godine kada je počela „nesreća u Jugoslaviji“. Otisnuo se u Mesinu na Siciliji, koju je za šest godina iz Treće talijanske lige uveo u Prvu.

Krajem 20. stoljeća vratio se u Beograd, ali ne i u Partizan. Želio je da bilo kakvu priliku dobije u svom bazenu na Banjici, gdje je ostvario najveće rezultate u klupskom vaterpolu, ali je poziv stigao iz Crvene Zvezde. Nažalost, 2008. godine crveno-bijeli su se ugasili, a Dabović nevoljko postaje umirovljenik.

Dejan Dabović je čovjek koji je uvijek bio tih, nenametljiv, skroman. Cijeli svoj život posvetio je vaterpolu, i govorio: - Najljepše je i najzahvalnije raditi s mladima. Pogotovo ako znate da im se približite. Nerijetko sam na pojedine igrače imao veći utjecaj od njihovih roditelja. 

- Ljubav prema vodi osjetio sam kao dječak - govorio je Dabović. Obožavao je jedrenje, a u bazen je s 13 godina skočio slučajno, da popuni mjesto u jednoj od postava Jadrana: - Vaterpolo je plemenit sport. Voda ljudima daje neku plemenitost i toleranciju. Ne znam nikoga tko se bavio vaterpolom, a da je otišao stranputicom. Tako su nas i učili. Ljudi su se školovali, ali i vodili računa o nama mlađima. Kao i mi kasnije - govorio je vaterpolski olimpijac.

Prema vlastitom priznanju, krivo mu je da je danas vrlo malo bivših vaterpolskih zvijezda u organizaciji samog vaterpola, u strukturama klubova i saveza. Smatra da bi mnogi od njih svojim znanjem i iskustvom mogli pomoći.

Kako je govorio, nije volio praviti podjelu na ovo i na ono vrijeme. Tvrdio je da se nekada, kao i danas, puno treniralo. Reprezentativce Jugoslavije uglavnom su davali zagrebačka Mladost i beogradski Partizan, samo što  prije nije bilo toliko natjecanja, ni bazena. Kao istinska vaterpolska legenda Dabović je 2012. godine dobio Nagradu za životno djelo grada Herceg Novog.

Posljednji ispraćaj Dejana Dabovića obavit će se na groblju u Beogradu. (hoo/jg)

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji preminulog olimpijca Dejana Dabovića!