HRVATSKI
ENGLESKI
Split, 28. kolovoza 2019. - U 91. godini života u srijedu je u Splitu preminuo najstariji hrvatski olimpijac Nikola Trojanović. Proslavljeni plivač splitskog Mornara stigao je u grad pod Marjanom iz Dubrovnika, gdje je i rođen 29. rujna 1928. godine. Uočio ga je - a tko drugi nego - Božo Grkinić. Trojanović je po dolasku u Mornar već bio školovani plivač dubrovačkog Juga. A Grkinić je uvijek budno pazio na svim bazenima tko bi mogao na odsluženje vojnog roka pa da ga odmah usmjeri prema Mornaru. To je učinio i s Trojanovićem.
U razdoblju prije 1949. godine Trojanović je nastupao i za Partizan, a kada je došla "direktiva" da se vodeni sportovi koncentriraju u splitskom Mornaru, i on je stigao u klub. Na kvalifikacijskom turniru za vaterpolsku Drugu ligu Mornar je postao prvakom, pobijedivši s gol-razlikom 59-1. Taj jedini gol primio je Trojanović, koji je branio u vaterpolu od 1949. do 1951. godine. Malo-pomalo uočen je njegov plivački talent. Izabran je i u momčad za prvenstvo Europe u Beču, ali ne kao plivač nego talentirani mladić za privikavanje. A onda, 1951. godine, Grkinić mu je priopćio da mijenja sport tj. da više neće biti vaterpolski vratar nego - plivač.
O tom vremenu Nikola je govorio: - U Splitu smo zbilja živjeli nezaboravno, zabavno i opušteno, s dosta zadataka, ali u izvanrednim uvjetima. Nas desetak sportaša, dovedenih s raznih strana, boravili smo u vili Ruža, adaptiranoj u vojarnu, a poslije smo se preselili u zgradu Talijanskog konzulata na Bačvicama. Tu smo se okupili svi kao svojevrsna sportska četa - plivači, vaterpolisti, skakači, jedriličari i veslači. Na proljeće bi obično otišli u Beograd na pripreme dok ne prorade ljetni bazeni i svi smo bili vojna lica ili studenti, ali studenti koji su rijetko davali ispite...
Trojanović je malo pričao o sebi, a više o vremenu koje je bilo tipično za taj život u Mornaru kao u jednoj obitelji. No, iz svake priče o Mornaru lako se završava na Boži Grkiniću: - Čim je je otišao Grkinić, nestao je i onaj Mornar našega doba. Grkinić je bio sve - strog, strah i trepet, ali se znalo kada se radi - onda se samo radi, a kad se ne radi - onda se zbilja ne radi, može i zabava...
Nikola Trojanović nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju, gdje je u disciplini 200 metara prsno osvojio 14. mjesto.
Legendarni Božo Grkinić napustio je Mornar 1958. godine, a naslijedio ga je Renato Vučetić Splićo. Pod Vučetićevim vodstvom Trojanović je plivao do svoje 32. godine.
- Najbolje rezultate imali smo 1952. u Švedskoj, gdje smo nastupali Duško Pandur i ja, seleći se iz grada u grad i redajući rekorde. U baterflaju sam dogurao do vremena 2:39,9, što je za ono vrijeme bio izvanredan rezultat - govorio je Nikola.
Sportaši Mornara bili su tada viđenije osobe i tek poslije kada se oženio, prisjećao se Trojanović, saznao je da su mnoge djevojke uzdisale za njima.
Nogometaši su bili atraktivniji, ali imali su i više novca, dok su mornarevci trenirali i igrali ne samo radi novca, družili su se na bazenu i oko kluba, ćakulali, zezali se, igrali stolni tenis, šah, karte...
- Prestao sam s aktivnim plivanjem radi toga što sam otkrio da imam čir. Pozlilo mi je na bazenu i povraćao sam, nisam više mogao, morao sam prestati - govorio je Trojanović.
Recimo i to da je Nikola Trojanović bio prvak Jugoslavije na 200 metara prsno 1951., na državnom prvenstvu održanom u Ljubljani, kada je titulu osvojio vremenom 2:48,6., a na 100 metara leptirovim stilom prvak Jugoslavije postao je 1950. rezultatom 1:12,6.
Budući da je kao dječak imao ozljedu iz Drugog svjetskog rata, nakon prestanka aktivnog natjecanja Trojanović se prebacio u plivačka natjecanja sportaša invalida, gdje je također postizao odlične rezultate. Tako je prvak Jugoslavije među plivačima invalidima postao 1969. godine na 50 metara prsno, kao i član plivačke reprezentacije Hrvatske koja je iste godine na turniru republika i pokrajina bivše države među plivačima invalidima zauzela prvo mjesto u štafeti 4x50 metara prsno.
Smrću Nikole Trojanovića najstariji hrvatski olimpijac postao je veslač splitskog Gusara Duje Bonačić, osvajač zlatne olimpijske medalje u četvercu bez kormilara na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju. (jg)
U brzojavu sućuti Hrvatskog olimpijskog odbora članovima obitelji i rodbini Nikole Trojanovića stoji:
Poštovana obitelji Trojanović,
uz vaš nenadoknadivi gubitak, i hrvatski olimpizam izgubio je najstarijeg člana, iznimnog čovjeka i sportaša koji je tijekom karijere proslavio svoju domovinu i grad Split. S uvjerenjem da će vaš i naš Nikola ostati trajni uzor mladim sportašima, primite izraze najdublje sućuti u ime cjelokupne hrvatske sportske obitelji!
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop
