HRVATSKI
ENGLESKI
Na Igrama XXV. Olimpijade održanima u Barceloni od 25. srpnja do 9. kolovoza 1992. nastupilo je 9.356 sportaša (2.704 žene i 6.652 muškaraca) iz 169 zemalja u 28 sportova. Igre je pratilo 13.082 novinara (5.131 iz tiska i 7.951 iz elektroničkih medija), a sportašima i službenim osobama pomagalo je 34.548 volontera.
Igre je otvorio španjolski kralj Juan Carlos I., a olimpijski plamen upalio paraolimpijski streličar Antonio Rebollo. Olimpijsku prisegu u ime sportaša dao je jedriličar Luis Doreste Blanco, a u ime sudaca vaterpolski sudac Eugenio Asensio.
Prva hrvatska odličja od osamostaljenja
Barcelona je za hrvatske sportaše bila dvostruka "bitka": prvo za pravo nastupa koje im je pripalo priznanjem HOO-a 17. siječnja 1992. unatoč kvalifikacijama koje su već bile u tijeku, a u nekim sportovima gotovo završene, a potom i "bitka" za postizanje najboljeg mogućeg plasmana, po mogućnosti osvajanja odličja. Na kraju, dobili su obje.
Košarkaši, koji su pravo sudjelovanja izborili na dodatnom kvalifikacijskom turniru, plasirali su se u finale gdje ih je čekala reprezentacija SAD-a, glasoviti Dream Team u kojem su igrale najveće NBA-zvijezde. Upravo je zbog prvog nastupa američkih profesionalaca iz NBA-lige na olimpijskim igrama košarkaški turnir u Barceloni bio u središtu zanimanja svjetske sportske javnosti.
Evo kako su igrali hrvatski košarkaši: u prvom dvoboju "A" skupine lako su pobijedili Brazil, 93-76, izgubili od SAD-a 70-103, svladali Španjolsku 88-77, Njemačku 99-78 i Angolu 73-64. U četvrtfinalu protiv Australije, naši su košarkaši pobijedili s visokih 98-65, ali se zato prava drama zbivala u polufinalnom dvoboju protiv momčadi ZND-a (Zajednica Neovisnih Država, nastala raspadom Sovjetskog Saveza). Samo minutu prije kraja košarkaši ZND-a vodili su šest koševa. Dino Rađa smanjio je na 70-74, a igrači ZND-a nisu uspjeli realizirati napad. Toni Kukoč je 30 sekundi prije kraja tricom vratio Hrvatsku u utakmicu i smanjio na 73-74. Devet sekundi prije kraja, lopta je bila u rukama našeg kapetana Dražena Petrovića, nad kojim je učinjen prekršaj. Legendarni je kapetan iz dva slobodna bacanja postavio konačni rezultat, 75-74, i odveo hrvatske košarkaše u finale s ekipom SAD-a. Izvanredna košarkaška utakmica, u kojoj je u jednom trenutku Hrvatska vodila 25-23, završila je pobjedom SAD-a 117-85 i bila je uvod u veliku hrvatsku sportsku bajku koja je tek počela.
Prvi hrvatski sportaši koji su primili olimpijsko (brončano) odličje u Barceloni bili su Goran Ivanišević i Goran Prpić, treći u konkurenciji parova. Nakon toga je i Ivanišević u pojedinačnoj konkurenciji osvojio brončano odličje. Da bi došao do medalje, Ivanišević je na zemljanoj podlozi igrao četiri dvoboja koja je dobio u pet setova. U polufinalu ga je, sa 3-6, 5-7, 2-6, svladao kasniji olimpijski pobjednik, Švicarac Mark Rosset. Na putu do polufinala Goran je najprije sa 6-2, 6-2, 6-7, 4-6, 6-3 svladao Portugalca Motu, a u drugom kolu sa 6-7, 6-2, 1-6, 6-3, 6-2 Nizozemca Paula Haarhuisa. U osmini finala pobijedio je Jacoba Hlaseka iz Češke i Slovačke 3-6, 6-0, 4-6, 7-6 i 9-7, a u četvrtfinalu Francuza Fabricea Santoroa sa 6-7, 6-7, 6-4, 6-4, 8-6.
Ivaniševićeva brončana medalja prvo je pojedinačno olimpijsko odličje za neovisnu i samostalnu Hrvatsku i zauvijek će biti upisano u našu noviju sportsku povijest. Za taj je pothvat Goran morao na zemljanoj podlozi stadiona Vall d''Hebrona igrati punih 14 sati i šest minuta.
U igri parova Ivanišević i Prpić u prvom su kolu s 2-6, 6-4, 6-2, 6-2 svladali Haarhuisa i Koevermansa iz Nizozemske, u osmini finala Indonežane Suharyadia i Wiryawadia sa 7-5, 6-2, 6-2, a u četvrtfinalu Indijce Chrishnana i Paesa sa 7-6, 5-7, 6-4, 6-3. U polufinalu, Ivaniševića i Prpića su sa 7-6, 3-6, 6-3, 2-6, 6-2 pobijedili osvajači srebrne medalje, Ferreira i Norval iz Južnoafričke Republike.
(Izvor: Monografija "Hrvatska olimpijska obitelj" HOO 1991.- 2011.)
Hrvatska olimpijska delegacija Barcelona 1992.
