BORIS BAKRAČ , član Međunarodnog olimpijskog odbora od 1961. do 1987. , rodio se 25. ožujka 1912. u Slavonskoj Požegi, a na Tehničkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1936. godine. Od 1944. do kraja rata bio je opunomoćenik Glavnoga štaba partizanske vojske Hrvatske za razmjenu zarobljenika.

U razdoblju od 1948. do 1951. bio je ministar građevinarstva u hrvatskoj vladi, a od 1974. do 1978. na dužnosti je predsjednika Republičkoga vijeća Sabora Hrvatske. Dužnost predsjednika obnašao je i u Turističkom savezu Hrvatske (1973. - 1980.) Nogometnom savezu Hrvatske (1952. - 1962.) i Jugoslavenskom olimpijskom komitetu (1953. - 1961.). U članstvo Međunarodnog olimpijskog odbora izabran je 1960. na sjednici u Rimu, a član je do 1987. godine kada je dobrovoljno istupio iz članstva uz službeno obrazloženje da to čini zbog narušenog zdravlja. Stvarni razlog bilo je neslaganje s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. 


U razdoblju od 1968. do 1971. bio je član Mješovite komisije, a od 1984. član i potpredsjednik Kulturne komisije Međunarodnog olimpijskog odbora. Sudionik je sedam ljetnih i dviju zimskih olimpijskih igara te je sudjelovao u radu 26 sjednica Međunarodnog olimpijskog odbora. Službeno i privatno dopisivao se s predsjednicima Međunarodnog olimpijskog odbora, Averyjem Brundageom, Michaelom Killaninom i Juanom Antoniom Samaranchom. Njegovo djelovanje u Međunarodnom olimpijskom odboru ostavilo je duboki trag, pa je nakon odluke o povlačenju, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora, a predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch odlikovao ga je jednim od najvećih priznanja - Olimpijskim redom.

Život tog marljivog športskog djelatnika bio je ispunjen nizom postupaka koji su pridonijeli promicanju sporta i olimpizma u nas. Zalagao se za dobivanje organizacije IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969, Mediteranskih igara u Splitu 1979, Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i Univerzijade u Zagrebu 1987. godine, na kojoj je bio potpredsjednik organizacijskog odbora. U dnevnom i stručnom periodičkom tisku objavio je mnogobrojne članke posvećene olimpizmu. Trofejem Saveza za fizičku kulturu Hrvatske nagrađen je 1958, a Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo 1981. godine. Umro je u Zagrebu 29. studenoga 1989. godine.