FRANJO BUČAR , član Međunarodnog olimpijskog odbora od 1919. do 1927. Promicatelj modernog olimpijskog pokreta na prostorima Hrvatske Franjo Bučar, rodio se u Zagrebu 25. studenoga 1866. godine. Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao u Grazu 1897.

Radio je kao profesor tjelesnog odgoja na zagrebačkim gimnazijama te od 1894. do 1896. organizirao Tečaj za učitelje gimnastike, prve hrvatske škole za obrazovanje kadrova za tjelesni odgoj. Promicatelj je novih športova, osnivač brojnih klubova, strukovnih saveza, Hrvatskog športskog saveza (1909.) i Jugoslavenskog olimpijskog odbora ( 1919.). 


U kolovozu 1894. godine, dva mjeseca nakon osnivanja Međunarodnog olimpijskog odbora u časopisu Gimnastika objavio je vijest o njegovom osnivanju. Za vrijeme studiranja na Centralnom gimnastičkom zavodu od 1892.do 1894. u Stockholmu te prilikom brojnih putovanja Europom Bučar je upoznao nekoliko članova Međunarodnog olimpijskog odbora, uz čiju je pomoć nastojao učlaniti Hrvatsku u Međunarodni olimpijski odbor. Prilikom posjete Parizu 1908. razgovarao je s P. de Coubertinom o mogućem prijemu Hrvatske u Međunarodni olimpijski odbor, Coubertin se s prijemom načelno složio, ali hrvatska molba za prijem nije razmatrana na sjednicama Međunarodnog olimpijskog odbora. Znatan poticaj razvoju olimpizma u nas dala je Bučarova knjiga Olimpijske igre u Stockholmu godine 1912, na kojima je boravio kao gost Victora Balcka, predsjednika Organizacijskog odbora tih igara.

Franjo Bučar izabran je za prvog predsjednika Jugoslavenskog olimpijskog odbora osnovanog 1919. i tu je dužnost obnašao do 20. siječnja 1927. godine. Članom Međunarodnog olimpijskog odbora postaje 1920. godine. O zadacima i problemima vezanim uz olimpizam Bučar se dopisivao s predsjednicima Međunarodnog olimpijskog odbora, P. de Coubertinom, Henri Bailler-Latourom i Siegfridom Edströmom. Nakon II. Svjetskog rata Franjo Bučar se tadašnjim vlastima ponudio kao posrednik u uključivanju u Međunarodni olimpijski odbor. Poslao je pismo Fiskulturnom odboru Hrvatske, ali je 25. prosinca 1946. preminuo, ne dočekavši odgovor. Franjo Bučar je tijekom pedeset godina u brojnim hrvatskim dnevnim novinama, stručnim časopisima, leksikonima i enciklopedijama objavio mnogobrojne članke o olimpizmu. Bio je suradnik u brojnim spomen-spisima, monografijama športskih organizacija i glasilima Jugoslavenskog olimpijskog odbora.